ratko_hag

Govor Bože Kijca za godišnjicu smrti Ratka Pejanovića

„Mostar je multietnički, Hercegovina je multietnička: To je model za cijelu BiH. Jačanje instititucionalne Hercegovine, kao prirodne regije, za koju su vezana tri naroda, i ostali, je životna nužnost, koja zaslužuje posebnu pažnju. Mostar, kao prirodno središte i glavni grad Hercegovine, istovremeno i glavni grad Srba, Bošnjaka i Hrvata i to umnogome može relaksirati i odnose u Mostaru i ojačati ekonomski potencijal Hercegovine. Politika prva mora krenuti, mora poslati poruke i pokrenuti procese u tom pravcu, kako bi formiranjem Hercegovine kao regije, svaki narod bio na dobitku, a nijedan na gubitku… Dakle, nužan je taj politički poticaj i stvaranje opće svijesti da je nešto što je prirodno, kao što je regija Hercegovina, nužno oživjeti u punoj funkcionalnosti, jer će to svima olakšati život i svima će biti bolje. Niko nije na gubitku, a svi su na dobitku.“
Ovako je govorio naš Ratko, tri mjeseca prije odlaska s ovog svijeta. Ove riječi svjedoče o njegovom karakteru i govore o spremnosti da u okolnostima uskovitlanih istorijskih zbivanja bude predan opštem dobru i društvenoj akciji, za koju je uvijek imao volje, snage i vremena.
U ovom svjetlu treba posmatrati i javni angažman Ratka Pejanovića, humaniste i čovjeka koji je pod teretom godina, ophrvan i zdravstvenim problemima, svakodnevno vodio bitku za ljepši i draži Mostar, naročito kada bi prepoznao da neko njegove sugrađane prikazuje u nezasluženo ružnom svetlu, a njegov Mostar kao nekakvu „crnu rupu” koja u sebe usisava, maltene, sve nepodopštine današnjice.
Sa svoje mostarske osmatračnice, Ratko je jasno razaznavao složene nijanse velike slike današnjeg ružnog svijeta, prepoznajući da se u tom svijetu odveć često zaboravlja na temeljne ideje i načela slobode, istine i pravde, da se njima manipuliše, da veliki i moćni, uvijek gladni gospodarenja drugima, tim idejama i načelima ogrću i svoje najsurovije poteze. Do posljednjeg daha, mirio je zavađene, liječio ratne rane, pomagao povratnicima i svima koji su mu se obratili za pomoć. Utrošio je ogromnu energiju da bi sačuvao njihova svedočanstva, ali je istovremeno, u svim svojim nastupima za medije, i u svojoj knjizi, jasno ustajao protiv sve snažnijih nastojanja da slika prošlosti bude revidirana i prilagođena ideološkim i političkim potrebama današnjih centara moći. Vođen uvjerenjem da se svojim opredjeljenjem stavio na bolju stranu istorije, ulagao je veliku energiju da do posljednjeg daha ostane na toj boljoj strani, uz podrazumijevajuće, nužne transformacije sopstvenih uvjerenja, otvoren za istinu da su one logična posljedica hoda istorije, koju nije moguće zarobiti u okove ideoloških i političkih dogmi. Takav njegov javni angažman krasili su duboki zahvati, ukazivanje na istorijske korjene određenih fenomena i oslanjanje na najkvalitetnije izvore kritičke istoriografije.Vođen raskošnom snagom sopstvene analize, jasnim, argumentovanim iskazima, nadmoćno je potirao stavove revizionističke nauke i jeftine, neodržive zaključke o tekućoj svakodnevici Bosne i Hercegovine, skovane u laboratorijama za manipulisanje javnim mišljenjem.
Napustio je ovaj svijet prerano, ali u miru i okruženju porodice kojoj je bio besgranično i nesebično predan svim svojim bićem.
Dragi naš Ratko,
Svom si se životu osvetio i sebe zamijenio svojim nesmrtnim djelom. Poturio si veliko breme i konačno se odmorio. Već godinu dana si spokojniji nego već poodavno. Kad bismo se sahranjivali uspravno, ti bi bio jedan od prvih koji je to zaslužio. I, bio bi za glavu viši od svih.
Naš Ratko je za života uspio da odoli nepravdama, lošim ljudima, ratnim srahotama, stradanju i teškim životnim iskušenjima. Nažalost, ne i događajima koji su obilježili njegov život, uskraćujući mu radost postojanja, bez obzira na poštenje, trud i samoprijegor kojima je krčio put, u vrijeme burnih i kontroverznih prelamanja u njegovom Mostaru i njegovoj Bosni i Hercegovini.
Smrt Ratka Pejanovića bila je jedinstvena prilika da se vidi je li Mostar živ ili nije. Na njegovom prošlogodišnjem ispraćaju uvjerili smo se da ljudska dobrota, čaršijski red i komšiluk žive i da najvrelijim suzama oplakuju svog omiljenog sugrađanina. Dan njegove smrti morao je biti sunčan i vreo, jer je imao ogromnu energiju i volju za životom.
Svojim sveobuhvatnim angažmanom u društvenom životu Mostara ostavio je dubok trag u njegovom i našem vremenu.
Slava mu i hvala.